Voditelj Oslo Gospel Choir-a je Tore Aas, ujedno i dirigent, koji je skladao većinu pjesama. Repertoar zbora također uključuje tradicionalne Američke gospel skladbe. To je najbolji glazbeni izvozni proizvod Norveške.
Ljudi koji pjevaju u zboru dolaze iz različitih crkava u Oslu. Osim što nastupaju u Norveškoj, također stvaraju sebi prepoznatljivo ime i na internacionalnoj sceni. Nekoliko puta su se pojavili i na televiziji. Cilj zbora je uvijek isti: propovijedati evanđelje putem glazbe. Njihov stil glazbe se može usporediti sa crnačkom Američkom gospel glazbom. Prema Tore Aas-u, "taj glazbeni pravac nikada neće izaći iz mode. Sa svojim impulzivnim, dinamičkim i živim stilom lako ga možemo usporediti sa vječnošću klasične glazbe. Ovaj glazbeni stil se sviđa mnogim ljudima po svijetu."
Gospel glazba je izašla iz crkvene prostorije ravno u srca Norvežana. Razlog? Oslo Gospel Choir. Otprilike 1988 godine, kvalitetni glasovi u Oslu su tražili zbor koji je pjevao crnačku gospel glazbu. "Htio sam stvoriti mogućnost, nešto više od onoga što je bilo već godinama prisutno. Ideja je bila okupiti ljude jedanput ili dva puta godišnje na radionicu o nečemu što uistinu vole, pjevanju gospela", kaže Tore Aas, osnivač i dirigent Oslo Gospel Choir-a. Odaziv je bio povoljan. Tore je pretpostavio da će oko 30 ljudi prihvatiti poziv. Nekoliko dana kasnije našao se sa 200 ljudi na raspolaganju. Nakon audicije, 32 ih je bilo spremno obnoviti i pogurati gospel glazbu u Norveškoj.
U ožujku 1989. godine, Tv voditelj Dan Brge Aker je čuo o nekom novom gospel zboru koji vježba u biblijskoj školi u centru Osla. Do tog trenutka, staviti kršćanski zbor u subotnji TV-show navečer smatralo se lošom zabavom. Slušajući zbor, voditelj je bio uvjeren da ono što čuje mora uroditi uspjehom. "Ovaj put sam bio siguran da će televizijsko pojavljivanje biti pun pogodak za milijun Norveških gledatelja koji su to pratili. Bili su jedinstveni. Tradicionalno, postoji jedan solist koji je centralna točka zbora, no ovaj put to nije bio slučaj. Solo pjevači su izvrsno nastupili pritom ne poništavajući utisak zbora kao cjeline."
Sjeća se gotovo 20 minuta molitve koju Oslo Gospel Choir nije propuštao prije bilo kojeg pojavljivanja. "To je bilo novo iskustvo za televizijsko osoblje, imati glazbenike koji se obraćaju Bogu na nastupu, moleći da njihova poruka dosegne srca onih koji gledaju. U jednoj prigodi, zbor je skoro propustio nastup, jer su bili preokupirani štovanjem."
Nakon ovog nastupa na televiziji, zbor je angažiran za svakovrsne nastupe diljem cijele zemlje. "Izgledalo je kao da je svatko gledao taj tv show i nastup", kaže Tore Aas.
Rune Larsen, uspješni glazbeni producent postao je svjestan OGC. Nazvavši dirigenta jedan dan, predložio je da prvi snimak OGC bude dobrotvorni koncert za podršku neke humanitarne organizacije. Jedna očna klinika koju je vodila kršćanska humanitarna grupa u Calcutti je bio njihov izbor. Tore Aas je već odbio nekoliko ponuda za snimanje, ali ovaj put je imao dobar osjećaj. Ideja se podudarila sa njegovim uvjerenjem kako su kršćani dužni pomoći onima koji pate. Koncert je zaradio nekih $125.000 koje su uložene u daljnji razvoj klinike. Danas, očna bolnica Geria, liječi 250 ljudi svaki dan, većinu besplatno kao službu najsiromašnijima u Calcutti. Također, članovi OGC su ustanovili vlastitu podršku pojedinoj djeci u Indiji.
Odmah od početka, Tore je bio pod utjecajem američkog gospel-a, a specifično Andree Crouch-a. "Kako ja vidim, on je uzdignuo tradicionalnu gospel glazbu iz crkve na ulice gdje svatko može u njoj uživati. Stvarno mi se sviđa njegov način propovijedanja evanđelja. Pozivajući ljude u kuću našeg Oca je bila jedna od naših misija također."
Sredinom osamdesetih, Andrae je podržao Tore-a na jednoj ploči. Radeći sa tore Aas-om prije nego što se OGC oformio, Andrae Crouch je ubrzo unio svoje srce i u OGC. "Andrae je bio znatiželjan u vezi OGC, i uskoro je došao da bi pjevao sa nama. Nakon toga, uzajamna ljubavna veza se stvorila između njega i zbora. Volio je ovaj bijeli «crnački» gospel zbor, a zbor je volio Crouch-a i način na koji radi," kaže Tore Aas.
Samo ta činjenica, da grupa bijelaca pokušava zvučati kao pravi crnački gospel zbor je privukla kritičke komentare u domovini, u Norveškoj. "Nije to bilo ništa za brinuti se, " misli Tore Aas; "crnci koji su nas slušali nemaju takav pogled na stvari. Mislim da je naš gospel stil drugačiji od stila crkava u Americi. Uzimamo elemente tradicionalnog gospela i stvljamo ih u naš način pjevanja." Andrae Crouch kaže u svojoj knjizi o Oslo Gospel Choir: "Oni su izuzetno talentirani, ali nikada neće postati crnci. Ako je ovo bijelački gospel, bijelačko evanđelje, što onda ne valja sa evanđeljem?"
Tore teško nalazio za opisati što čini dobru zborsku gospel pjesmu. "To je vrlo osobna stvar. Za mene, pjesma mora naći svoj put do moje duše i imati mi nešto reći." Prva pjesma koju je zbor vježba kada se okupio 1988 bila je "We Are Not Ashamed", koju je napisao Andrae Crouch i od tada je bila himna Oslo Gospel Choir. Do 1998. zbor je snimio dvadeset Crouch-ovih pjesama, i snimio zajednički nastup s njim u Parizu, album Live In Paris.
Nakon prve live ploče iz 1990, Oslo Gospel choir je snimio jedanaest albuma do 1998. Prva tri su sadržavala čisti gospel materijal, sa pjesmama od Crouch-a i ostalih, kao "In This Hous" Richard-a Smallwood-a, "Ozh Happy Day" Edwin-a Hawkins-a i više pjesama od Tore Aas-a. Jedna od njih, "Your Love" se nalazi i na albumu od Nadrae Crouch-a "Pray".
Slijedeća snimka je bio Božićni album, izdan i na norveškom i na engleskom nazvan "The Christmas Way". Na tom albumu Oslo Gospel Choir je primio Norvešku kraljevsku princezu, Martha-u Louise kao solisticu.
Nakon još jednog gospel albuma, zbor je ustanovio projekt "Gloria", vodeći svakog člana zbora u drugi glazbeni stil. "Željeli su napraviti musical, htjeli su nešto više od pjevanja, imamo dobrih glumaca u zboru," kaže Tore Aas.
Sa albumom "Live In Paris", OGC se vratio nazad na gospel stazu. Tada, nakon velikog uspjeha zbora u Nizozemskoj, praise album "Reaching Heaven" je izdan. On je u stvari bio baziran na trenucima štovanja prije koncerta kako su prakticirali godinama.
Oslo Gospel Choir je unajmio profesionalnog duhovnika koji je našao mnogo mladih ljudi koji su željeli uroniti dublje u život koji su predstavljali kroz svoj gospel repertoar. "Vidio sam grupu mladih ljudi koji su se trebali boriti sa grijehom, poneki put udarajući glavom u zid. A ipak žele dati svoje pobjede, čast, poraze Kristu. Pjevali su "Gospodine smiluj nam se " i to su zaista mislili. Uzvikivali su "Sva čast Gospodinu" i svoju su radost puštali van.
I na kraju, da, Oslo Gospel Choir je puno značio cijelom gospel pokretu u Norveškoj, napravili su mjesta mnogim profesionalnim zborovima da uđu u tu arenu. Nakon što su ostvarili legitimnost propovijedanja evanđelja kroz glazbu, cijeli niz drugih je uslijedio, nudeći nam ledene vrhove Norveške kroz gospel glazbu koja stvara toplinu oko srca.
www.ogc.no
|
)
)
)
